|
|
| < | siječanj, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
my life
Laa
Kox
Deathstarsi
Marilyn Manson
Ana
Kaki
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Sjedim u dvorani
teatra apsurda
Molim misao iz
glave da ne odluta
U sceni prepunoj ljepote
misao mi zbog te pojave
pobjegne
Tamni anđeo prilazi
mi tiho
Tiho poput sjene
Tmina u njegovim očima
Šapuće mi nježno : " Budi moja"
Jeftini anđeo usne
mi je raskrvario
Kroz dah živost mi uzeo
I svoj mračni san ostvario
Eh evo uskoro pa gotov i vikend. Idući tjedan počinje škola i sve moguće brige. Unatoč odmoru od prokletih deset dana, osjećam se i dalje umornom. Valjda je to samo psihološka refleksija,da se tako izrazim. Sljedeći tjedan me čekaju dva testa iz probne državne mature- biologija i psihologija, ah preživjeti ću i to. Ima i gorih stvari u životu od par testova koji su još i probni. Između svega ostalog muče me i snovi, neke osobe (ne direktno, samo u mislima ..lol?). Al da ne ispadne da samo kukam imam i lijepu vijest koja mi je život učinila težim ali i ljepšim. Moa mala Sany je pregnant i dobiti će štence za dva mjeseca ... jaj kak sam happy. Iskreno nisu bili baš svi oduševljeni kao ja, npr. stari on je počupao pol kose kad mu je veterinar rekao sretnu vijest. Sve u svemu veselje u kući. Samo me muči ako ih bude puno kamo ću s njima, većina ljudi i nije luda za psima tak da će biti malo problem.. anyway ako netko želi maje peseke nek mi se javi, ostavi poruku.. postupak znate :)
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Evo pišem post. juhu! Nakon hmm 4 mjeseca? lol. Ne bi se to niti dogodilo da me Jinx nije potaknula. Jednostavno se čovjek zasiti blog servisa, zapusti ga, zaraste korijenje , treba očistiti lol... šalim se. Kaj se u ovih 4 mjeseca izdogađalo? Ništa novo... a niti baš sve nije po starom. Uvijek je nešto aktualno itd. Iskreno trenutno nemam baš inspiracije da vam nešto lijepo pišem pa ću vam to priuštiti neki drugi dan. Ovaj post je posvećen mojoj frendici Jinx i time udovoljavam njenoj altruističnoj želji da moj blog ne zjapi ko neki stari gotski dvorac obasjan mjesečinom. Hvala! :)
Bloody kisses!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Nakon dugog vremena odlučila sam sam napisati post. Frka- trka me u tome spriječavala, previše testova, obaveza i neobaveza. Pa i gimnazijalci zaslužuju odmor nakon svega što provedu u svojim klupama koje griju četiri godine i život im znače. Ah teško je. I teže no što sam misila al trudim se. Guram kroz sve to. Svki dan je novi izazov, novo polje mogućnosti sa cvijetovima uspjeha koji čekaju da ih se ubere. Još dva tjedna do završetka polugodišta. Kako je to brzo prošlo. Vrijem leti, satovi se tope poput Dalijevih na njegovoj slici "Postojanost sjećanja" , onaj tko je to vidio shvatit će o čemu pričam.... U školi je guuusto bi rekao moj frend Huis. Svaki dan se nešto piše, evo sutra mrtva logika u kojoj ništa nije logično. Ponekad se pitam što će mi uopće logika. Ne bi li to trebalo već biti usađeno u čovjeku? Mislim, hello? Kombiniranje činjenica koje već znamo? Ahh, ajde dobro to je samo jedna godina. A onda druge filozofija, politika i gospodarstvo ,etc. Ajde još i jedna godina. Iako vele od viška glava ne boli e pa od ovoga boli. Božić se približava... iako se to baš i ne osjeća. Voljela bih da padne koja pahulja snijega da mogu ponovo kao i one godine kad ga je bilo trčat u svom dugom vunenom kaputu koji se vijorio na hladnom vjetru, a ja sam se smijala ko budala okružena ljudima koje volim. I smijem se i smiješ se i sve je isto kao prije...... pa i nije sve isto. Mnogi su otišli, mnogi došli te je sve samo sjećanje. A praznina u duši stoji kao posljedica gubitka nekih osoba... Neke netaknute praznine su se popunile ali one nastale zauvijek ostaju iz poštovanja prema tim osobama.
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Ja samo sanjam
još uvijek sanjam
Kažu kad odrasteš prestaneš
Prestaneš pa nestaneš
Tu sam pjesmu danas pjevušila uz seansu svog svakodnevnog meditiranja i razmišljanja o nekim stvarima. Bolje rečeo dovodila sam konfuziju u sVojoj glavi u neki normalan red. Razmišljala sam kako sam zapravo sretna što imam 17 godina. Što mogu činiti što me volja , tražiti sebe, sanjati, birati što želim. NO u toj cijloj idili opekla me misao o tome kako vrijeme leti, promjene se događaju. Ja se mijenjam, svijet se mijenja, norme. Ponekad mi dođa da plačem. A radi čega? Istine? Žalim zbog toga što će me to sve proći. ali tako brzo da se neću ni okrenuti, a već ću biti neka druga osoba. Možda jednostavno želim biti poput Petra Pana i nikad ne odrasti ali to ne bi bilo normalno. To je nešto što se jednostavno mora. Kao i umrijeti. Žalit ću za tim što... neću više imati toliko slobodnog vremena, što više neću moći izgledati tako kako trenutno izgladam. Ma mislim moći ću al neće biti "primjereno" mojim godinama itd. Sve u svemu svjesna sam te istine te nastojim uživati u ovom razdoblju života koristeći sve pogodnosti koje mi ono nudi.
Mislim da bi bio red da i napišem neki post. Vrijeme je tako brzo proletilo. Čovjek to ni ne primjeti kada je okupiran poslom, obvezama, svojim aktivnostima, problemima. Svašta se dogodilo tih dana. U školi je ludnica, svaki dan nešto pitaju, pišu se testovi, lektire, ugrađuje nam se novo znanje potrebno za držanvu maturu ddddd, koju ja ne mogu smisliti. Iskreno strah me je toga, jedino kaj me tješi je to da smo svi (moja generacija) u tom sosu. Pa se to lakše i podnosi. Uza sve to uginuo mi je pas. Moj REx! Ahh , cijeli tjedan sam zbog toga bila u bedu. Strašno mi je bilo. Dugo nisam osjećala takvu bol u srcu i anksioznost koja me znala uhvatiti i dugo držati. No u našu kuću je ipak došlo veselje. To se veselje zove Suny! Mala križanka jazavčara i labradora. Preslatka je. Uzeli smo ju iz azila. I tako spasili. Bilo je po noći buđenja trčanja van, cviljenja. Al i to smo prebrodili. Volimo mi našu Sunchy! I to je to. Ne znam što da više pišem... izgubila sam inspiraciju, volju. Uglavnom sve je po starom.... ajd pozdrav svima!
Eto prošlo je dosta vremena i ja odlučih napisati post. Iako mi se baš i neda. Eh tako ti to bude kad si kreiraš stopedest profila po netu. Što se događa u mom životu ovih dana? Pa evo, radim na likovnoj radionici za dane K.Š.Gjalskog( simbol našeg Zaboka) hehe. Radimo tehnikom tiska te je to uff bolno pošto moram rezuckati linorez, a ja blenta mislila: Oh lako ćemo! Na kraju sam samo lako izrezala ruke itd( al će moj prof iz gitare biti sretan kad to vidi! 
) I što još? .....Hmm preksutra mi dolazi obitelj iz Amerike koju uuugo nisam vidla..... I tak. U zadnje vrijeme sam dosta depresivna... ne znam što mi je . Jutros mi je stara digla živac nazvavši me truplom i dodavši da sam anemična... ahh... kvragu! Nitko ni je savršen..... I da uživam u glazbi, of course! osobito u glazbi jednog talentiranog mladića kojeg sam čula na vampirefreaksu. Dečko se zove Kenneth Traise Belmont (ako sam dobro napisala) i radi predobru glazbu. Evo vam i link: Kenneth Traise Belmont I to je to. Neam vam više ništ za reći osim da uživate i budete happy !
pozzz!!!!!
Jučer sam se vratila iz Beča! Ihaj! Mogu reći da mi je bilo predobro i da vrijedi ona izreka: Svigdje je lijepo al u Beč se uvijek vratiš. Izuzetno lijep grad. Ah, da. Čemu ovaj naš izlet? Pa ovako, naša gimza išla je gledati izložbu koja se zove Bodies. Da pojasnim... Bodies je izložba koja predstavlja dijelove ljudskog tijela- pazi kakve dijelove, PRAVE. Da dobro ste pročitali, prave. Ondje se nalazi oko desetak tijela ljudi, bolje rečeno Kineza koji nisu imali obitelji te ih kad su umrli nitko nije imao kamo sahraniti. Osim toga možete vidjeti i fetuse u određenim periodima razvoja. (nije za one slabog želuca). Uglavnom, ako se budete nalazili u Beču preporučam Vam da to pogledate jer je to prilika koja se ne pruža tako često,a i začudili bi ste se što smo. Odnosno kako izgledamo iznutra. Ulaznica je ako se ne varam 8 eura. Detaljnije informacije možete pronaći na web site-u Bodies - the exibition
A sad malo o Beču. Prilikom vožnje do Beča, do kojeg nas je vodila jedna lijepa autocesta promatrala sam malo i krajolik. To je nešto izuzetno zanimljivo i pomalo čudno. Sa svake strane autoceste nalaze se polja kukuruza, buča ( uglavnom) i ostalih proizvoda. A preko malog brda je industrija iz koje se puši veliki crni dim. Pa sam zaključila da Austrijanci i ne vode baš puno brige oko zdrave hrane. Austriju većim dijelom prekrivaju i šume. Tu se nalaze listopadne šume dok u gorju crnogorica ili zimzelene šume (nešto od toga). Primjetila sam i dosta konja koji mirno šeću livadom pasući travu. Nakon sat vremena i više vožnje autocestom išli smo na izložbu, a zatim u razgledavanje grada. Vidjela sam mnoge znamenitosti kao što su: Linkier Wienzeile, zgrada secesije, Karlsplatz, crkva sv. Karla Boromejskog, dvorac Beveldere, Staatsoper, Maria Theresia platz, Parlament i da ne nabrajam. Svaka od tih zgrada ima neku svoju čar. Također se kod njih nalaze i mnogi kipovi koji su pozlaćeni. Nakon razgledavanja imali smo slobodno. Ja i Martina otišle smo malo razgledavati centar i usput u shooping. heh! Cijene nam se i nisu dopale do kraja ,a l našle mi nešto i za sebe. U Beču se miješa mnogo rasa i kulutra. Primjetile smo mnogo pripadnika crne rase, a ima i mongola. Dobro, većina su i turisti tako da.... Jučer su Palestinci imali prosvjede na glavnom trgu pa smo bili i svjedoci toga. Meni je najviše bilo do Mozart kugli heheh , šala. A kad su fine... Al mogu reći da mi jedino nije bio cappuccino baš najfiniji koji smo popili u stajalištu zvanom Rosenberger. Ljudi, kavu tam ne piti! Fuj! Jedina dobra stvar je da dobijete šalicu na poklon. U Beču imate više načina prijevoza. Možete ići tramvajem, busom, metroom, brodom se voziti po kanalu ili ako vam se sviđa i kočijom samo što ćete to skuplje malo platiti. Na trgu se nalaze zabavljači koji stoje nepomično poput kipova i odgovaraju samo ako im ubacite novčić u kutijicu. I što da vam još kažem? Lijep grad, isplati se posjetiti. Preporučam da ga posjetite kad počne adventski tjedan jer onda Beč ima jednu svoju posebnu čar.
Pozdrav!
P.S, - stavim drugi put slike ! bye! 
Ovaj post jednostavno nema naslova. Nema određenu temu tako da... Ovaj put bi htjela pisati o tome kako se trenutno osjećam. Pa, ajmo reći da mi se srce topi ,a duša grči unutar mog smrtnog tijela. Ne znam što da radim. Ima jedna osoba, neću reći da li je muško ili žensko. Uglavnom, u tu osobu sam se izuzetno razočarala. Misila sam da smo povezane i da bar jedna drugu koliko toliko poštujemo. Jer za mene je prijateljstvo jedno od najvećih čovjekovih bogatstava i svaka nova osoba u mom životu, to jest prijatelj je za mene nova nada, nova sreća. No što napraviti kada vam netko koga ste voljeli kao da vam je mlađa sestra/brat radi spačke iza leđa, ogovara vas, a kad joj zaprijetite da vam je više pun kufer počne sa neakavim emotivnim manipulacijama. Vi joj oprostite i ponovo ispadnete budala i tako u krug. A jednostavno se nemožete oduprijeti jer smatrate kako je ona negdje duboko dobra u duši i kako će se popraviti ili čak smatrate da i to radi nesvjesno. AL ipak ste budala.... i nemožete si pomoći. Sve to već proživljavam ovih dva tjedna i zbog toga ne mogu ni spavati. Barem noćas nisam mogla. Opsjedala me , imala sam noćne more. Znam da je se moram riješiti i da mi je to jedino razumno riješenje , drugog više i ne vidim.....
U ovom postu biti ću kratka jer želim poručiti nekomE nešto. Kao što znate (oni koji znaju ) u gimnaziji A.G. Matoša , Z abok za dan olimpijskog odbora bio je prezentiran kickboxing i taekwondo. Prezentaciju sam izvodila ja i moje prijateljice. Vijest o toj prezentaciji objavljena je i na web-u škole. Našao se jedan mudri komentar našeg učenika koji se išao praviti važan, a zapravo je običan cyber mišić koji svoju hrabrost želi iskazati samo preko interneta i poruka. Ja shvaćam Vedrane da se nemože svima svidjeti sve. Al zato se nemora pljuvati po tome. Slažem se s tobom da je organizacija bila loša. To smo i mi cure primjetile. (jer smo si same nosile strunjače, grrr). Osim toga koliko god sam ljudi pitala kako im se svidjela preznetacija svi su rekli da su bili oduševljeni,a to su i potvrdile ovacije popraćene našim nastupima. Usto nerazumijem kako možeš reći da nije bilo nikakvog kontakta jer se ne razumiješ ni u taekwondo ni u kickboxing. A ako znaš... onda si mogao to i preznetirati... bar si imao prilike kao i ostalih 400 učenika naše škole. Ovo pišem ne kako bih pokazala da sam uvrijeđena, jer mene takvi komentari NE DIRAJU već da bi ispravila tvoju ignoranciju. Jbg ne sviđa se sve svakome. Btw veća je mogućnost da ti loptica za stolni oko izbije nego nečije stopalo ili šaka. A evo i tvog komića:
To se jedva može zvati demostracijom, to je bilo tako dosadno. Cure su se jedva tukle i pokreti iz kickboxinga i tae kwon doa su bili skoro te isti. To je bilo totalno jadno. Neki učenici su trebali sjediti na podlogama da se nebi odmicale. Jedino je stolni tenis bio zanimljiv jer kod njega postiji šansa da te loptica punom snagom pogodi u glavu. Još jedna u nizu užasno dosadnih priredbi u našoj školi.
